Izdvojiću samo Milutina Bojića, nežnog i lepog srpskog pesnika. Ne, neću da pišem hvale i pohvale, jer , Bojić je jedan, JEDINI. Pa da nije napisao ništa više, sem prebolne "Plave grobnice" zaslužio je da uđe u sam vrh srpske poezije.Pojedini stihovi te tragične pesme, imaju dubinu i patos srpskog narodnog pesništva. Neka u miru počiva, među velikanima srpskog naroda, na Zejtilniku!A mi da se sećamo tih velikana, jer da nije bilo njih, ne bi bilo, verovatno, ni nas! Neka im je SLAVA I HVALA!